Radi se o projektu koji obuhvaća rušenje postojećeg voda i izgradnju novog dalekovoda dužine više od 43 kilometra, pod iznimno složenim tehničkim i organizacijskim uvjetima (npr. rad u blizini autoceste, prelazak prije rijeke i rad pod šest aktivnih 130 kV vodova čija se indukcija stalno osjeća).

Projekt je organiziran u tri faze tijekom tri godine, a u svakoj od njih predviđena su dva velika isključenja mreže, za čije se vrijeme mora obaviti iznimno velik obujam radova. Projekt uključuje 17 različitih tipova stupova, oko 2000 tona čeličnih konstrukcija te više od 100 stijenskih temelja. Unatoč brojnim ograničenjima, tim Dalekovoda pokazao je iznimnu pripremljenost. Pripremali su se više od godinu dana, a sada su ispred planiranog rasporeda – podignuto je 70 novih stupova, završena je jedna sekcija elektromontaže te u punom pogonu prelaze na drugu, zahtjevniju dionicu.

Uz sam dalekovod, na ovom se projektu gradi i veza koja spaja iskustvo i znanje s entuzijazmom nove generacije inženjera kojoj pripada i Sara Banovec, 27-godišnja inženjerka građevine iz Zagreba koja kao asistentica inženjeru gradilišta svakodnevno doprinosi uspješnoj realizaciji radova. Sara otkriva što znači raditi na ovako složenom projektu gdje se izazovi pretvaraju u prilike, a svaki stup postaje simbol predanosti, stručnosti i timskog rada.

Svaki dan novi izazovi, ali i pobjede

„Građevina me privukla jer sam željela posao koji nije samo uredski, već uključuje i teren. Budući da su mi matematika i fizika uvijek najbolje išle, građevina je bila savršen izbor“, započinje Sara svoju priču koja savršeno povezuje karijeru i pustolovinu. Već na trećoj godini fakulteta znala je da je spremna na izazove: “To je bilo najstresnije razdoblje što se tiče građevinske edukacije. Nakon što sam uspješno položila tu godinu, znala sam da mogu ostvariti sve što si zacrtam.”

Radni dan počinje koordinacijom rasporeda radnika. „Nekad sam cijeli dan u uredu, nekad na terenu, često kombiniram oboje. Nema pravila, osim da se uvijek prilagodimo i odradimo posao najbolje. Ovdje ne postoji monotonija, svaki tjedan naučim nešto novo. Trudim se upiti što više znanja od iskusnijih kolega jer su ovakvi projekti najbolja škola koju inženjer može imati.“

Sigurno, zajedništvo i znanje

Posebno ju impresionira švedski pristup sigurnosti i organizaciji rada, u koji se Dalekovod savršeno uklopio. „Ovdje je sve posloženo i organizirano, kao i na svakom našem gradilištu, bez obzira jesmo li kod kuće ili u inozemstvu. Sve se radi pažljivo, s fokusom na sigurnost ljudi i zaštitu okoliša. Takav pristup poslu i posvećenost svakom detalju investitor iznimno cijeni i vjerujem da zato Dalekovod i uživa imidž pouzdane i profesionalne kompanije koja može bez greške obaviti i najzahtjevnije zadatke. Dapače, rekli su da nikada nisu vidjeli ovako sustavan i transparentan način rada. To je lijep osjećaj i ujedno dodatna motivacija za dalje.“

Osim pohvala međunarodnih investitora Saru motiviraju kombinacija profesionalnog rasta i osjećaja postignuća: „Financije su važne i s tog aspekta sam u Dalekovodu iznimno zadovoljna, ali najsnažniji pokretač je uspjeh, kad vidim rezultat svog i našeg rada. To je najveće priznanje i potvrda da ono što radim u potpunosti ima smisla, za mene, kompaniju, investitora i cijelu zajednicu koja će jednoga dana imati koristi od onoga što mi danas ovdje radimo. Zato dajem sve od sebe.“

Sara priznaje da joj najveći izazov nije bio tehničke, već osobne prirode – odlazak iz Hrvatske. „Znala sam da odlazim privremeno, ali je bilo teško ostaviti život koji sam gradila. Vjerujem da će me sve to iskustvo vratiti još spremniju i sigurniju u sebe, u još bolju verziju svega što sam ostavila kod kuće.“

Žene u inženjerstvu? „Ovdje pripadam!“

Kao mlada inženjerka na terenu, Sara se ne osjeća kao iznimka: „Danas više nije neobično vidjeti žene u građevini. Kad sam upisivala fakultet, omjer muškaraca i žena bio je skoro pola-pola. Možda nas je manje na terenu, ali osjećam da pripadam ovdje. Radim u okruženju i kompaniji gdje se rad cijeni i poštuje, bez predrasuda, u timu kolega punih podrške i suradnje.“

Za mlade djevojke koje razmišljaju o tehničkim fakultetima, ima jednostavnu poruku: „Samo naprijed. Ako te nešto zanima, potrudi se i uspjet ćeš, bez obzira na to o kojem poslu se radi.“

Kada govori o budućnosti, Sara se nada da će jednog dana sama voditi projekt poput ovog: „Želim završiti ovaj projekt i skupiti što više iskustva. Vjerujem da ćemo svi zajedno izaći iz ovog posla bogatiji za znanje i profesionalno samopouzdanje koje je ključno posebno nama, mladim ljudima na početku karijere. A najvažnije, ono u što nikako ne sumnjam, da ćemo podići novi dalekovod na vrijeme i bez ijedne ozljede svi se sretno vratiti svojim kućama.“

Iako su radni dani ispunjeni, a uvjeti zahtjevni i daleko od kuće, Sara balans pronalazi uz podršku obitelji i prijatelja: „Sreća je što živimo u vremenu tehnologije pa smo stalno u kontaktu. Kada dođem kući, to vrijeme čuvam za najbliže. Ti trenuci mira daju mi dodatnu snagu za svaki novi izazov. Naučila sam da ravnoteža van posla nije u tome da sve nužno stigneš, nego da znaš što ti je uistinu važno.“

O ideji i poruci koja je vodi, ne razmišlja dugo: „S osmijehom i upornošću prema svakom cilju.“, spremno odgovara.

Više od infrastrukture

Projekt Kilanda–Skogssäter dokaz je kako stručnost, priprema i timski rad mogu nadvladati i najsloženije tehničke izazove. No, ono što ovaj projekt čini posebnim nisu samo brojke i konstrukcije, nego ljudi koji iza njih stoje, poput Sare, koji sa svojim znanjem, energijom i predanošću grade ne samo dalekovode, nego i novu generaciju inženjera koji ne posustaju pred izazovima i slijede svoje snove, stvarajući bolju, sigurniju i zeleniju budućnost.